Savremeni parovi, milenijalci, sve češće praktikuju “venčanje pre venčanja” – oni jednostavno preskoče sve što svi oko njih smatraju da je red i od njih očekuju i venčaju se bez imalo buke. Rodbini ne smeta to što oni već neko vreme žive zajedno – to svedoči o ozbiljnosti veze i daje im podstrek da planiraju venčanje (ili da barem intenzivno o tome razmišljaju) i postavljaju nezgrapna pitanja, tipa “lepo je to deco, a kad planirate da se venčate” na šta mladi par može snishodljivo da se smeška i daje neodređene odgovore, koji starije izluđuju. Ili može da kaže “ne brinite, mi smo se već pobrinuli”.

Milenijalci su slobodniji od tradicionalnih veza, samostalniji i spremniji da svojim najrođenijima postave granice i pokažu tu samostalnost, bez straha i griže savesti. Naravno, roditeljima je to bolno i uvredljivo, ali to znači da su uradili dobar posao – odgajili su decu koja znaju šta hoće i ne ustežu se da to i urade, bez obzira šta ko o tome misli. Isključivanje roditelja iz svadbenih planova i tretiranje venčanja kao nečeg što se tiče samo njih kao para i nikog drugog, možda deluje sebično i otuđeno, ali kad malo razmislimo o tome, oni su potpuno u pravu. Zašto bi dan venčanja morao da bude predstava za brojne (ili malobrojne goste), da iziskuje naprezanja, organizaciju i trošak na koji par nije spreman i zašto bi stres trebalo da bude uvod u bračni život? I zašto bi zaista, bilo ko imao nešto protiv njihovog doživljaja intime i zajedništva?

Savremeni parovi su spremni da se sukobe sa bližnjima, da deluju grubo i nepristojno, jer nisu spremni da ispunjavaju ničija očekivanja.

Comments