Niko ne ulazi u brak sa idejom da to neće potrajati i da će se brak okončati razvodom, a predbračni ugovor ipak postoji i osmišljen je na osnovu ogromnog iskustva sa razvodima i svim imovinskim i materijalnim teškoćama koje on donosi. Dakle, predbračni ugovor služi da se nakon prestanka braka izbegnu duga i teška suđenja zbog utvrđivanja imovine i da se lakše utvrdi šta kome pripada. Kod nas, ovakve ugovore obično sklapaju gastarbajteri, koji su stekli imovinu radom u inostranstvu, a žele da se ožene u svojoj zemlji, nekom poštenom “našom” devojkom.
U pravnom sistemu Srbije bračni ugovori postoje od 2005. godine, ali ne postoje precizni podaci o broju takvih ugovora, jer je to privatna stvar, koja ostaje između supružnika. Niko, osim advokata supružnika i sudije koji overava ugovor, nije upućen u postojanje i detalje takvog ugovora, ali upućeni procenjuju da se na dvestotinak sklopljenih brakova sastavi i potpiše samo jedan ugovor o raspolaganju imovinom. To je tako verovatno zato što najveći broj budućih supružnika nema potrebu za zaštitom svoje imovine u slučaju razovda, jer nikakvu imovinu i nemaju.
Evidentno je međutim, da oko polovine sklopljenih brakova ne opstaje i završava se razvodom i zato pravnici smatraju da je dobro unapred se dogovoriti oko podele imovine, a to se posebno preporučuje parovima različitog socijalnog statusa.
Prama mišljenju stručnjaka (pravnika, advokata, sudija), bračni ugovori su dobar način da se prevaziđu dodatni stresovi i nesuglasice prilikom razvoda, jer taj dokument omogućava da se imovina podeli prema postavljenim i unapred utvrđenim pravilima, na koja su oba supružnika pristala.
