Mudar odgovor na granici afirmacije.

Možda, znači da ću možda pristati. Najverovatnije hoću, ako me nešto ne spreči, odnosno, ako u međuvremenu ne uradiš nešto baš glupo. Imaš čemu da se nadaš. Ali zadržavam pravo da ništa ne obećam i da se povučem, ako mi tako dune. Tojest, ako ne provalim da si psihopata.

Možda, znači da sam se upustila u pretpostavke, pokušavajući da napravim objektivnu procenu i uzmem sve u obzir. Pošto ne znam šta je to sve što bi trebalo razmotriti, pokušavam da zamislim šta bi sve moglo da bude. Možda je neko bahat, jer mu se može. Možda je drkadžija i prostačina. Možda uživa u bahatosti, a možda je nesiguran, pa se njome brani. Možda je pametan, pa bi radije da svi misle kako je bahat, arogantan i nadrndan, nego da provale kako je nesiguran i uplašen. A možda je glup, pa ne konta da će ga ipak provaliti, ako su malo pametni. Možda mu je bahatost imidž za javnost, a inače je duša od čoveka, odgovoran i privržen porodici. A možda je od svega pomalo.

Vidite? Možda ima nepodnošljivu širinu postojanja.

A možda Kundera nije deo vaše opšte (ili specifične) kulture, pa uzalud bacam aluziju. Ili možda jeste, pa onda ovo drugo nije.

Heh, ko će razumeti možda?

Girl Thinking Najpouzdaniji odgovor – možda

Možda, takođe može da znači da stvari ne zavise od mene. Ja hoću, ali možda se okolnosti promene.

A možda se samo pravim fina, pa neću da odbijem poziv ili predlog odmah, nego ostavljam sebi mogućnost da se predomislim. I možda stvarno verujem da ću se na kraju rešiti da izađem, učestvujem, doprinesem, odazovem se – nečemu što bih rado činila da sam malo mlađa i dokonija, a sad mi je prilično besmisleno – iako dobro znam da neću. Ali eto, bila je to mogućnost. Razmišljala sam o njoj. Angažovala sam se oko tog možda. Nije bilo prazno obećanje niti lažna nada. Možda mogu i da poverujem u to, ako pročitam još nekoliko puta.

Put mogućnosti posut je moždinama. Uh, možda ovo zvuči krvavo, ali možda je baš tako.

Dajući šansu svakoj mogućnosti, držim otvorena vrata percepcije, svetlost dopire kroz pukotine onostranog, a možda ugledam i svoga Boga. Ili barem svog čoveka.

Možda je više da, nego bilo šta drugo. Samo, možda je više mogućih da, nego što njima mogu da baratam, pa će neko možda otpasti, a neko drugo se širom otvoriti u izbor, fokus, potvrdu. Pa će se zatim razgranati u još nekoliko mogućnosti, od kojih su neke verovatnije od drugih.

Možda je više poverenje, nego oprez. Više verovatnoća, nego distanca.

Možda je spekulativno i manipulativno, više nego činjenično.

Možda odgovara svim nijansama između crnog i belog.

Možda miri suprotstavljene svetove.

Možda ti i ja.

Ako ne ti, ja svakako, ali možda bar još neko.

Aleksina Đorđević

Comments