Lako je jedincima, oni ne moraju ni sa kim da dele sobu, sve što imaju roditelji daju njima i čine samo za njih. Ali ne treba da brinete da će jedinci imati lažnu sliku o svojoj veličini i važnosti, jer će ih život demantovati čim počnu da se socijalizuju.
Dali bi sve svoje igračke za društvo drugog deteta
I to i rade, čim shvate da je živo društvo mnogo zanimljivije i da su igračke mnogo zanimljivije kad se koriste u društvu. Jedinci su često u poziciji da „kupuju“ drugarstvo igračkama, jer ih imaju više, vrednije su i lepše, nego igračke dece koja nemaju samo svoje, jer ih dele sa braćom i sestrama. Kad odrastu, često nisu sigurni da li su u nečijem društvu zato što su prihvaćeni i voljeni, ili zbog onog što imaju da daju.
