Maco, kuco, medo, konju, svinjo, govedo.
U vezi prvo izgubite svoje ime, u braku obično izgubite i prezime, a zauzvrat, dobijete nadimke celog životinjskog carstva.
Veran kao pas, tvrdoglav kao magarac, umiljava se kao mačka, jebe kao zec/pastuv, jede kao svinja, radi kao konj, glupa kao guska/ćurka/kokoška/koza, glupira se kao majmun, naporna kao krdo bizona, dosadna kao zunzara, vredna kao pčela, napada kao zmija, ujeda k’o komarac, ponaša se kao slon u staklenoj radnji, graciozna kao gazela, ćutljiv kao riba, brbljiva kao papagaj…
Poređenje se gubi, kao odlazi u istoriju gramatike, a za nadimcima se poseže nemilice, u tepanju, kao i u vređanju.
Ona: “Gukni, ribo. Još si ljut?”
On: “Bolje da ćutim, nego da kokodačem koješta.”
Ona: “Samo sikćeš već dva dana. Em sam se izvinila, em sam u pravu. Aman! Dosta si bio govedo, dozovi se!”
On: “Odjebi sa tim tvojim kozjim fazonima. Ostavi me na miru. Ćurko!”
Ili:
Ona: “Macane, kad stižeš?”
On: “Kasnim malo, golubice moja”
Ona: “Nema veze, kuco, čekam te”
On: “Lezi spavaj, mačko, probudiću te kad dođem”
Ona: “Važi, ako spavam probudi me, ljubim te, mrnjau”
On: “Prrr, mačkice, ljubim te.”
Grozno je slušati, ali zato se to i zove intima, ne bi trebalo da vas čuju kako gučete, mjaučete, predete, grokćete i lajete.
Ni u privatnosti nije prihvatljivo da vam kaže “zaveži, kučko” osim ako to ne shvatate kao kompliment.
Aleksina Đorđević