Svaka primedba starijih, tačnije molba upućena mladom stvorenju da ne preteruje, da se ne truje, da vodi računa o sebi, da se obuče kad je hladno i ne izlaže se nazebu samo zbog mode i lepote, da smanji pušenje i sedenje na hladnom betonu, uzaludno je upućena zidu mladosti. Mladost ne zna za oprez, ona mora da se rasipa, troši, da ispituje i pomera granice izdržljivosti, da rizikuje sa opasnim i nezdravim navikama i ponašanjima.

Koliko ste se hranili zdravo i imali zdrave navike kad ste bili mali? I, ako ste bili dobro dresirani i usmereni na sport i pravilnu ishranu, u kojoj meri ste to odbacili i zanemarili, čim ste dovoljno porasli da odlučujete ili da se barem suprotstavljate?

Spavanje u vreći na podu, razgolićivanje po snegu i vetru, nenošenje kapa i šalova, jer su ružni i jer treba da mislite da ih negde ne zaboravite, hamburgeri i koka kole za užinu, sendviči i kompjuter, umesto spanaća i trčanja.

I to je samo telesna strana zdravih, odnosno nezdravih navika.

Mladi lakše i brže kanališu stres ili ga dovoljno brzo potisnu, jer njihova priroda gura napred, razvojna snaga izbija na površinu poput gejzira i ne dozvoljava da psihološke procese proživljavaju svesno, privode kraju i sagledavaju rezultate.

Tako mladost živi kroz sve neuslove koji je okružuju – materijalnu oskudicu, malograđansko okruženje, porodične razmirice, ljubavne trzavice, nesreće, tragedije i gubitke. Uvek izgleda kao da su se jako brzo oporavili. Ali to je samo efekat mladosti. Sve gurnuto u stranu, potisnuto, oterano u drugi plan, sa svakim stepenom zrelosti vraća se na doradu i naplatu.

Livsstil Homoliv 627 Zdrav život u bolesnim okolnostima

Mladi lakše i brže kanališu stres

I to na svim nivoima. Nemoguće je ne oštetiti se tokom odrastanja. Duševno, psihološko, emotivno i fizičko zdravlje najtešnje su povezani. Traume, kompleksi, predrasude, nedostatak ljubavi i druga uvrnuća već oko tridesete počnu da se vraćaju u vidu bolova u kičmi, okoštavanja, problema sa digestivnim traktom, krvnim sudovima, pritiskom, a to su samo sitnice koje najavljuju hronične smetnje ili su već postale hronične smetnje.

Briga za zdravlje počinje sa prvim simptomima narušenog zdravlja koji svom vlasniku obezbede dovoljno muke, da ih zapamti i zabrine se. Između tridesete i četrdesete, već ste promenili način ishrane, možda ste postali vegetarijanac ili bar izbacili svako prženo i masno jelo, gazirane sokove pijete retko, samo kad se nešto slavi, ustalili ste sistem vežbanja koji vam odgovara, živite sa dijetom obuzeti stalnom potrebom da intervenišete i korigujete. Strah je vrlo blizu ispod površine, da vas podseti kako je to kad se prepustite slabosti pa se za nekoliko meseci ugojite 20 kila, a onda tu istu kilažu godinama ne možete da pomerite na dole ni za kilo. Svaka bahatost u jelu i piću vam već sutradan ispostavi račun i već ste dobro naučili kolika je cena samo jedne večeri prežderavanja, opijanja i nespavanja.

Naravno, sve ovo važi ako ste žena.

Žene se brže zabrinu za svoje zdravlje, jer su verovatno u međuvremenu postale i majke i vrlo im je jasno da moraju da budu zdrave, prisebne, normalne i u kondiciji, da bi mogle da izađu u susret zahtevima majčinstva. One druge se prepuste tim zahtevima i oni ih progutaju. To su žene koje su stalno bolesne, vuku po nekoliko hroničnih tegoba, koje su stalno na granici da postanu opasne po život, stalno su debele, nenašminkane i zarozane, potpuno ogrezle u nesnalaženju sa posledicama svake vrste trovanja, fizičkog i psihičkog, koje se nataložilo i stiglo na red.

Muškarci su još češće potpuno dede već u četrdesetim godinama, pustili su stomake i nisu u stanju da iskontrolišu jelo i piće, moraju da rade i da istrpe pritisak zahteva porodičnog života, a sve od fizičke aktivnosti im je košarka ili fudbal jednom nedeljno sa drugarima u sličnom stanju i položaju. Pošto se posle utakmice obično ide na pljeske i pivo, takav angažman ih samo još više približava moždanom udaru i infarktu. Ima izuzetaka, tačno.

Ali činjenica je da o čuvanju zdravlja počnemo da mislimo tek onda kad zdravlje počnemo da gubimo, i ako se ne pozabavimo sobom na svim nivoima i ne preduzmemo holistički pristup, vrlo malo toga ćemo moći da sačuvamo i popravimo.

Aleksina Đorđević

Comments