Stidljivost ume da bude slatka, šarmantna, ma micasta sto posto, ono kao, jaaaao, miiiicaaaa… ali kad imate 15 godina. I kad ste mica nekom malo starijem i iskusnijem, kome je vaša nevinost prosto očaravajuća, a ne nekom ko isto ima 15 godina i umire od treme.
Hoću da kažem da je stidljivost prihvatljiva u mladosti, ali sa sticanjem iskustva i godina, stidljivost opterećuje, ukoliko je niste prerasli.
Ako prevazilaženjem kompleksa i stidljivosti u odnosu na telo ne prevaziđete i emotivnu stidljivost, doći ćete u situaciju da vam je lakše da svučete gaće nego da nekoga gledate u oči. Jedna od najtežih lekcija sazrevanja jeste kako se ogoliti do ranjivosti i ne pokvariti tu otvorenost stidljivošću, strahom i očekivanjima.
Ranjivost je prirodna, stidljivost je nametnuta. Telesna, pogotovu.
Svi smo ranjivi i svi donekle umotavamo tu ranjivost u stidljivost, ili koketeriju, ako smo žene, ili u brutalnost i trapavu grubost, ako smo muškarci.
