Kasna je noć, hladna, a kakva drugačija može biti u februaru. Posle kratke rođendanske pijanke, čekam prevoz do kuće. N i ja pričamo u ljubavi i voljenju. Sigurna sam da bih mogla da pričam danima i noćima o svojim razlozima za voljenje, o voljenju i svemu što ide uz ljubav.

– Nije da ne volim, samo ne umem ja tako lako da “padnem u ljubav”. Čak i kad sam se zaljubio, nisam smeo tadašnjoj devojci da priznam, već sam je ostavio. Odlazio sam daleko, ljubav bi nas oboje skrhkala.

– Ali ja volim da volim. Volim da se predam nekome u potpunosti i da mu dam najlepši deo sebe. Volim miris ljubavi, volim njen ukus, volim svaki osećaj koji mi daje. Volim da vodim ljubav. Volim da mirišem na njega. Volim da se budim pored nekog, volim nečiju ruku oko moga struka i nečije usne na mom vratu. Volim.

– Voliš, a ne razmišljaš koliko možeš biti slomljena raskidom, odlaskom, prevarom, bilo čime. Šta ako ništa ne dobiješ zauzvrat?

– N, ako iskreno voliš, sigurno dobiješ nešto zauzvrat. U ljubavi nemaš očekivanja, jer očekivanja su ta koja na kraju mogu da te razočaraju, a ne neuzvraćena ljubav ili prevara. Bila sam tu: prevarena – varala, voljena – volela, ostavljena – odlazila; bila sam tu, i nikada se nisam razočarala u ljubav. Samo želim da volim.

Par koji se smeje i lezi u krevetu Wannabe Magazine: Da me voli

Ne bih znala kako drugačije sa njim, nego s osmehom

Nastavak teksta pročitajte ovde.

 

Comments